O grbu
grada Kragujevca
Početkom 90-tih godina XX veka promena opšte
političke klime u Srbiji dovela je do zahteva za povratkom tradiciji
u svim oblastima društva. U novonastaloj situaciji, a primarno
podstaknuta neophodnošcu povratka tradicionalnih državnih simbola
i nacionalne simbolografije uopšte, grupa naših eminentnih strucnjaka
pocetkom 1991. god. osnovala je Srpsko heraldicko društvo "Beli
Orao" (u daljem tekstu: SHD).
U prvoj deceniji postojanja SHD je uradilo veliki broj projekata
iz svih oblasti svoga rada, a u oblasti teritorijalne lokalne
heraldike uspelo da uspostavi u medjunarodnim okvirima priznat
standard tzv. srpske gradske heraldike (o ovoj znacajnoj temi
uskoro na heraldickim stranicama ovog sajta). U tom korpusu
gradske heraldike, koga cini više desetina grbova gradova, opština
i naselja Srbije, Crne Gore i Republike Srpske, znacajno mesto
pripada i grbu grada Kragujevca. Put do njegovog usvajanja nije
bio ni brz ni lak s obzirom na vreme i okolnosti u kojima je
nastao.
Skupština grada Kragujevca, izazvana zahtevom vremena i pomenutim
društvenim okolnostima, formirala je 1992. god. Opštinsku komisiju
za promenu gradskih obeležja. Kontakt je uspostavljen i vec
1993. god. SHD je podnelo nekoliko varijanti mogucih heraldickih
rešenja. Medjutim, gotovo usvojeno rešenje iznenada je zamrznuto,
a pozivni konkurs koji je potom usledio, zbog nepoštovanja heraldickih
pravila nije uspeo. Vrhunac je postignut još gorim potezom gradskih
vlasti - raspisivanjem javnog konkursa, koji je kao i drugde
u slicnim situacijama propao, jer pristigla rešenja po pravilu
nisu ispunjavala ni opšte, a kamoli heraldicke zahteve. Uvidevši
da bez ozbiljnog pristupa nema ni rešenja, Skupština grada Kragujevca
se 1995. god. ponovo obratila SHD-u. Na osnovu postojecih rešenja
obavljene su završne konsultacije i napravljen je definitivan
predlog novih heraldickih znamenja grada, koje je Izvršni odbor
dostavio Skupštini na usvajanje.
Na sednici od 17. aprila 1996. god. Skupština grada Kragujevca
usvojila je Odluku o grbu i stegu grada Kragujevca i Odluku
o upotrebi grba i stega grada Kragujevca (oba - Sl. list grada
Kragujevca, br. 4/96). Kragujevac je prvi put u svojoj istoriji
dobio prava heraldicka znamenja, dostojnog reprezenta svog znacaja.
Heraldickim sredstvima ispunjeni su svi zahtevi Titulara. Kao
transvremenski i nadideološki usvojeni grb heraldicki govori
o Kragujevcu kao najznacajnijem centru Šumadije, nekadašnjoj
prestonici Srbije, zacetniku moderne industrije, baštiniku srpske
istorije i tradicije, prosvetno-kulturnom i univerzitetskom
centru Srbije, kao i o jednoj od najvecih tragedija modernog
doba.
Grb grada Kragujevca, kao i svi gradski grbovi po standardu
srpske gradske heraldike, ima tri nivoa: Mali, Srednji i Veliki
(o tome uskoro na heraldickom stranicama ovog sajta - tema:
Srpska gradska heraldika).
Na
nivou osnovnog - Malog grba - grba opšte primene,
koji se kao takav koristi u svim prilikama, heraldickim sredstvima
su predstavljene osnovne istorijsko-geografske reference grada.
To je štit sa grbovnom slikom ciji blazon (heraldicka definicija
grba) glasi: "Na srebrnom polju crna otrgnuta glava vepra,
zlatno oružana, crvenog jezika, ranjena u celo po kosini crvenom
strelom; glava štita rascepljena, desno na crvenom srebrni krst
izmedu cetiri ista takva ocila bridovima okrenutih ka stablu
krsta, a levo na crvenom dve unakrst postavljene srebrne topovske
cevi ustima naviše".
Centralno mesto zauzima motiv crne veprove glave ranjene strelom,
jedan od najstarijih grbova pripisanih Srbiji, koji se još u
Zborniku "Sabor u Konstanci" 1415. god. javlja kao
grb Srpskog carstva i motiv na jednom grbu despota Stefana Lazarevica.
Njime Evropa oznacava teritoriju Srbije, sve do 1804. god. kada
postaje popularan medju ustanicima (na Karadjordjevom i pecatu
Praviteljstvujušceg sovjeta i vojvodskim zastavama), ali od
tada kao simbol ne cele vec prvenstveno centralne Srbije - Šumadije.
Kao takav on je tradicionalno i moralno vlasništvo grada Kragujevca
i svih gradjana koji u njemu žive, a oni su njegov pravi naslednik
i Titular.
U glavi (gornjem delu) štita, u heraldicki desnom (za posmatraca
levom) polju nalazi se srebrni krst izmedju cetiri srebrna ocila
na crvenom polju - sedam vekova star simbol Srbije i srpskoga
naroda, a u ovom slucaju direktna aluzija na Kragujevac kao
prestonicu Kneževine u prvoj polovini XIX veka. U heraldicki
levom (za posmatraca desnom) polju na crvenom su dve unakrst
postavljene srebrne topovske cevi kao simbol kragujevacke topolivnice
- zacetka srpske moderne industrije. 
Na nivou službenog - Srednjeg grba - grba
administracije tj. gradskih organa uprave, pored štita sa grbovnom
slikom javljaju se i heraldicke parafernalije (dodaci, heraldicki
ukrasi) koji pricu Osnovnog grba dopunjuju dodatnim elementima.
Zlatna bedemska kruna sa cetiri vidljiva merlona (zuba) je teritorijalna
oznaka koja heraldicki govori da se radi o gradu sa više od
100.000 stanovnika, dok zlatna draguljima ukrašena dijadema
heraldicki oznacava da se radi o prestonom ili pak gradu koji
je to nekada bio.
Konačno, na nivou ceremonijalnog - Velikog grba
- grba najvišeg ranga, koji reprezentuje grad u posebnim i strogo
utvrdjenim slucajevima i na za to odredjenim mestima, dodatnim
heraldickim parafernalijama zaokružuje se heraldička priča o
jednom gradu.

Kao držaci štita pojavljuju se sa obe strane po jedan na uzlet
spreman heraldicki kraguj (u heraldici - jednoglavi orao prirodne
boje) kao direktna asocijacija na moguci toponim grada. Oko
vrata na plavoj traci oboma im visi štit i to plav sa otvorenom
srebrnom knjigom zlatnog poveza - kod heraldicki desnog, odnosno
crn sa tri zlatna stuba i preko toga obrnuti srebrni ševron
- kod heraldicki levog držaca. Simbolika knjige je više nego
ocigledna i govori o znanju, kulturi i obrazovanju i Kragujevcu
kao univerzitetskom centru Srbije, dok je u drugom slucaju kombinacijom
boja i heraldickih figura predstavljena velika tragedija (crna
boja) u kojoj je stradala i mladost ovog grada (zlatna i srebrna
boja - simbol cistote i nevinosti), kao i direktna aluzija obrnutog
ševrona ( V ) i tri heraldicke grede ( III ) kao oznaka mucenickog
V-3 razreda Gimnazije.
Tu su i stegovi - heraldicke zastave, i to steg Republike
Srbije kao nadredjene teritorijalne instance - heraldicki desno,
i steg Grada Kragujevca - heraldicki levo. Steg Grada Kragujevca
je kvadratan, bele boje, sa predstavom heraldickog kraguja spremnog
na uzlet koji stoji na odsecenoj plodnoj grani hrasta - kultnog
drveta Slovena, a posebno Srba, motivu posebno duboke duhovne
simbolike. U gornjem heraldicki desnom kantonu je ponovljen
motiv srebrnog krsta sa cetiri srebrna ocila sa podsecanjem
na znacaj Kragujevca kao centra Srbije i nekadašnje srpske prestonice.
Sveti ahijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve dodelio je
Skupštini opštine Kragujevac Orden Svetog Save
prvog stepena, koji se nalazi u donjem delu grba. Ovaj orden
je dodeljen u znak priznanja za sve što je Skupština učinila
na otvaranju Bogoslovije Svetog Jovana Zlatousta u Kragujevcu.
Travom obrasli brežuljkasti postament i traka sa imenom grada
nisu obavezni elementi grba, ali lepo zaokružuju njegovu vizuelnu
formu i završavaju ovu heraldicku pricu o grbu grada Kragujevca.

Zlatko V. Mladicevic
redovni član Srpskog heraldičkog društva
pocetak stranice