|
Prof. dr Ilija Rosić, predsednik kragujevačkog Odbora
za strateško planiranje
VIŠI DOHODAK U REGIONALNOM CENTRU
- Strateško planiranje savremeni svet poznaje, kao procenu
raspoloživih resursa, faktora koji limitiraju razvoj, mogućih
ciljeva, kao i formulisanje akcionih planova, za realizaciju.
To je moćan metod spajanja lidera poslovnog sveta i predstavnika
gradske vlasti, udruživanjem državnih i privatnih napora,
koji bi trebalo da poboljšaju ekonomsku klimu. To je metod
sistemskog upravljanja promenama i izgradnje svesti zajednice,
za utvrđivanje i usaglašavanje najvažnijih pitanja, čija
će primena uticati na ekonomski razvoj i poboljšanje opšteg
stanja u privredi. Osnovni cilj je - da se pomogne privredni
rast, razvoj i širenje poslovnih aktivnosti.
Prof
dr Ilija Rosić, predsednik kragujevačkog Odbora za strateško
planiranje, tim rečima objašnjava smisao izrade
Strateškog plana razvoja Kragujevca.
- Smatramo da je to izuzetno značajno za Kragujevac,
obzirom na - već sada možemo reći - višedecenijsku stagnaciju u
razvoju grada, od pre 2000. godine. Izvršni odbor grada
Kragujevca doneo je rešenje o formiranju Odbora za strateško
planiranje. Odbor je definisao osnovne faze, po kojima
će raditi. Prva faza je bila analiza stanja, osnovnih problema
i mogućnosti razvoja privrede. Smatrali smo da je bilo
neophodno da jasno vidimo postojeće stanje, dostignuti
stepen razvijenosti i sve limitirajuće faktore, sa stanovišta
onoga što danas u Kragujevcu imamo. Napravljena je obimnija
analiza tog stanja, od preko pedesetak stranica, koja je
ukazala – koji su nam to sve ekonomski i demografski problemi,
na području grada Kragujevca, o čemu je obaveštena javnost
i učesnici u privrednom ambijentu – navodi Rosić i nastavlja:
-
Druga faza je logičan produžetak prve faze. Posle analize i definisanja osnovnih
problema, uspostavljanja određene
dijagnoze, dolazi formulisanje i izbor strateških ciljeva,
koje treba realizovati, u periodu za koji se donosi strateški
plan. To je stanje, vizija razvoja, pojedinih oblasti.
Išli smo do 2007. godine.Treća faza - u kojoj se u ovom
trenutku nalazimo - predstavlja određivanje strategije,
to jest mera i zadataka za postizanje strateških ciljeva
razvoja. Četvrta je – utvrđivanje konkretnih programa lokalne
zajednice i resursa, izvora sredstava za realizaciju. I
najzad, peta faza bi bila – definisanje operativnog plana
delovanja, na ostvarenju strateškog plana, sa nosiocima
i rokovima.
Šta je do sada urađeno?
- Analiza, koja je trebalo da da dijagnozu Kragujevca,
je vrlo jasna, sa svim problemima - od monostrukture, demografskih
problema i demografske eksplozije, koju smo imali. Hteli
smo da svoje viđenje formulisanja ciljeva, pretočimo, kroz
mišljenja i viđenja privrednika, dakle ukupnog privrednog
ambijenta, kako onih koji rade u državnim firmama, tako
i onih koji rade u privatnim firmama. Za raspravu, koju
smo organizovali, tim povodom, sa ukupni privrednim ambijentom,
čini mi se od 11. do 13. decembra 2002. godine - po podacima
službe koja to pomno prati - na teren je poslato oko 400
materijala. Najšire su informisani svi privredni subjekti,
svi zainteresovani, kako sa stanovišta da mogu da utiču
na izmenu strukture u proizvodnji, tako i onima, koji su
imali mogućnosti za disperziju i stvaranje novih aktivnosti,
ali i onima, koji su ranije izuzetno mnogo učestvovali
u privrednom životu, da im se ponudi da aktivno učestvuju
u formulisanju razvojnih ciljeva – navodi Rosić.
- Na osnovu
svega toga, urađena je strategija, koja je sada pred nama. To je ta treća faza.
Strategija je vrlo
konkretna. Definiše i mere i zadatke, za postizanje svih
ovih ciljeva, koje smo tu dali. Ona nije urađena samo na
osnovu onoga što smo mi u Odboru videli i što smo u Odboru
smatrali da je potrebno, da se definišu strateški ciljevi,
odnosno strateški zadaci, već je isto tako prošla ovaj
deo komunikacije sa privrednim ambijentom. Posle prvih
okruglih stolova, dobili smo sugestije, primedbe, pa smo
to ponovo vraćali svim zainteresovanima, da dobijemo povratnu
informaciju. Sada smo u fazi, kada jedan pisani materijal
- koji je sučelio mišljenje Odbora za strateško planiranje
i privrednog ambijenta - treba da verifikuju ljudi, koji
će ga u praksi nositi – kaže Rosić, najavljujući nastavak
rada na strategiji razvoja:
Počela je nova faza izrade Streteškog plana razvoja Kragujevca.
- Na okruglim stolovima, od 19. juna, svakodnevno
za po jedan sektor, dobićemo, ponovo, mišljenja o definisanoj
strategiji razvoja, uz nove sugestije, predloge, da se
eventualno dopuni ono što – recimo - nismo videli u ranijim
fazama, iako smo to učinili dostupnim svim subjektima u
postojećem privrednom ambijentu, zainteresovanim za razvoj
Kragujevca.
- U četvrtoj fazi, na osnovu svega
toga, treba da se utvrde konkretni programi lokalne zajednice i resursa, a u
petoj,
da se definiše operativni plan delovanja.
- Skoro sam dobio
materijal Vlade Republike Srbije, oko regionalnog razvoja. Naglašeno je - da
je samo par opština
učinilo napor, da obave ovakav posao. Želim da pohvalim
napor grada Kragujevca - obzirom na probleme u privrednoj
strukturi, da je imao ozbiljan pad i stagnaciju, od 1985.
godine – što je osmišljeno pristupio, pokušao i našao snage,
da sačini strateški plan razvoja. Očekujem da će se, kroz
operativni plan delovanja, konačno definisati i osnovni
nosioci, u narednom periodu. Ima dosta ideja i od privatnika
i od državnih firmi, od instituta, fakulteta itd. Mislim
da ćemo pokušati i uspeti, da u operativnom planu delovanja
konkretizujemo sve aktivnosti, koje će doprineti da se
društveni proizvod i nacionalni dohodak značajno uvećaju,
u narednom periodu i time poboljša životni standard u Kragujevcu
– predviđa Rosić.
Regionalni razvoj treba da prati i izmena strukture privrede.
- Ono što je osnovno, imali smo jednu depresiju,
koja je nastala zbog monostrukturne proizvodnje, zbog toga što
je Fabrika automobila bila jedini nosilac razvoja na ovom
području. Imali smo demografsku eksploziju. Kada su ovde
nastajali prvi fakulteti, Kragujevac je imao šezdesetak
hiljada, a sada - preko 200.000 stanovnika. Takvu demografsku
eksploziju nije mogao da proprati ekonomski razvoj. U novim
uslovima, treba tražiti i nove nosioce rasta. U odnosu
na demografski položaj grada, strukturu privrede, infratsrukturu,
Kragujevac treba da definiše operativni plan delovanja,
koji će doprineti poboljšanju nacionalnog dohotka i društvenog
proizvoda – smatra Rosić.
- U definisanju strategije razvoja
pošli smo i od činjenice, da se maksimalno uključimo u okruženje. Kragujevac
ne sme
biti na periferiji. Kragujevac mora biti jedan od regionalnih
centara, razvoja Srbije. I Kragujevac mora - na Koridoru
deset - naći potpuno adekvatno mesto, obzirom i na stepen
razvijenosti i na veličinu grada – naglašava Rosić.
- Kompletne
aktivnosti će najverovatnije biti završene krajem septembra, na izradi strategije
razvoja grada. Razmišljamo
da definišemo strategiju za period 2003-2008. godina, kako
bi aktuelizovali neke stvari, koje se u ovom trenutku već
bolje vide – dodaje Rosić.
- Imamo privrednu strukturu koja
je takva kakva jeste. To ne možete u Kragujevcu odbaciti. Kada su Ekonomski institut
i Zavod za razvoj Kragujevca - negde 1986. godine - govorili
da će monostrukturni položaj dovesti grad ovde gde jesmo,
ljudi iz »Zastave« su nas nazivali pogrdnim imenima. Govorili
su da ne mislimo dobro Kragujevcu i ostalo. Tada smo tražili
neke nove nosioce rasta, kao baznu hemiju, farmaceutsku
industriju. Čak je bila lokacija, u Petrovcu, za baznu
farmaciju, ali se govorilo: »Otkud nekome pravo, da udari
na Fabriku automobila« - potseća Rosić.
Vremena su se promenila.
- Najveći doprinos je, da otvorimo nove
vidike, da saopštimo, i onima koji su sada u privredi, ali i onima koji su zainteresovani
da ulažu u Kragujevac – šta je to što bi moglo najbrže,
po svetskim iskustvima, da bude komplementarno sadašnjoj
privredi i promeni njene strukture, kako bi se obezbedio
porast nacionalnog dohotka i životnog standarda. To je
suština – zaključuje Rosić.
- Osamdesetih godina, predlagali
smo i da se drugačije
odrede carine. Da prve godine zaštita automobilske industrije
bude 100 posto, a desete godine da više ne bude zaštite.
Možete zamisliti kako smo dočekani, da smo maltene neprijatelji
Kragujevca. Ali, doživeli smo, da na kraju osamdesetih
i početkom devedesetih godina ne možemo da izbacimo jedan
model automobila, godišnje. A Koreja izbacije za godinu
dana - 11 modela. Ali bez carine – naglašava Rosić i objašnjava:
-
Zašto ovo kažem? U ovom trenutku posebno je značajno, što je šansa Kragujevca,
da se mnoge stvari menjaju. Jasno
će se definisati regionalni razvoj Srbije. Ali ne slučajno,
zbog potreba SCG, nego - već je napravljen, na nivou Vlade
Srbije, predlog za ekspertski tim, za harmonizaciju regionalnog
razvoja SCG, sa Evropskom unijom. Gradovi koji nađu svoje
mesto biće noseći centri razvoja. To je izuzetno značajno.
Isto toliko, koliko ćemo se pravilno opredeliti za privredne
aktivnosti, u ovom ambijentu.
- Da bi se do toga došlo, potrebno
je da na nivou regionalnog razvoja Srbije, definišemo Kragujevac kao regionalni
centar.
To nije ni malo jednostavno. Ali sam ja ubeđen, imamo snage
i za sada je postignut određen konsenzus, u stručnim, ali
i političkim krugovima - da Kragujevac bude jedan od regionalnih
nosilaca, sa čime će se i vršiti harmonizacija sa Evropskom
unijom. To predstavlja značajan poen za Kragujevac – otkriva
Rosić:
- Vladi Srbije smo poslali tri verzije
regionalizacije, razmatrane za vreme pokojnog premijera Đinđića. Nije definisana
do kraja, konkretno, a onda je poslata - svim ministarstvima.
Ministarstva su odgovorila - da su saglasna sa regionalizacijom.
A u svim verzijama – i sa pet i sa šest regiona - Kragujevac
je regionalni centar. Niko se tome nije usprotivio.
Napori, poslednje dve godine, treba da otvore prostor
za razvoj.
- Realne snage, u Kragujevcu, su kadrovski
potencijal, zahvaljujući toj demografskoj eksploziji, kao i Univerzitet,
koji je izdržao konkurenciju, kao značajan, noseći stub
razvoja grada. Značajan je i broj stanovnika, populacija,
izgrađena infrastruktura, čemu se mora pristupiti osmišljeno,
što definiše i strategija razvoja. Novi nosilac rasta i
potencijal razvoja su i mogućnosti nekih od novih tehnologija,
ali ne informacionih, već koje pruža priroda - što prvi
put javno definišemo. Imamo šansu i u zdravoj hrani i stvarnih
poljoprivrednih resursa, sa stanovišta novih tehnologija,
da se tu javi ozbiljniji resurs razvoja Kragujevca – ocenjuje
Rosić.
- Osnovni cilj je da se Kragujevac
učini atraktivnim, prema okruženju. Pomalo smo postali mrtav grad. Ovo je
deo napora, koji se čine, zadnje dve godine, da se to promeni.
Niko neće sada reći: »Izvolite pare, radićemo ovo što ste
u Kragujevcu zacrtali«. Ali, u trenutku u kome se jasno
definiše odnos jednog regionalnog centra, u kome će Kragujevac
postati regionalni centar, u kome će, kao takav, učestvovati
u harmonizaviji odnosa sa Evropom, nastaje veliko polje
interesovanja, iz okruženja, prema tom gradu. Ništa ne
otvara prostore za razvoj, kao jedan takav pristup, u kome
sada svet postaje zainteresovan za te regionalne centre.
Ali, to nije dovoljno. U Kragujevcu se moraju pravilno
odabrati kadrovi, koji će umeti da to iznesu. Nije dovoljno
napisati plan, ako ne budemo imali kadrove, koji će na
svim segmentima poneti deo toga. To je sada stvar lokalne
samouprave – upozorava Rosić i nastavlja:
- Ono što činimo,
kao Odbor za strateško planiranje – uz podršku javnosti - ima cilj, da okruženje
postane zainteresovano
za Kragujevac. Siguran sam - jer radim za Vladu, na regionalnom
razvoju Srbije - da će Kragujevac biti regionalni centar.
I siguran sam – jer sam i u ekspertskom timu, za harmonizaciju
sa Evropskom unijom – da ćemo otvoriti taj prostor, ali
je to nedovoljno, ako ovde ne dobijemo svu moguću podršku.
Velika stvar je da sada zajednički definišemo strateške
ciljeve. Zato činimo taj napor.
- Kragujevac mora da bude
interesantan industrijski, poljoprivredni, univerzitetski grad. Grad kulture,
srazmerno nivou razvoja.
Grad razvoja infrastrukture i ukupnog obrazovanja i zdravlja.
Imamo Klinički centar, koji je izizetno razvijen, ali i
sa ozbiljnim, pre svega materijalnim problemima, da bi
bio onakav, kakav bi trebalo da bude i sa čime se može
ući u Evropu, da tako kažem.
Za Srbiju, pa time i za Kragujevac, otvaraju se vrata
Evrope.
- Ne treba, kod naroda, stvarati klimu
– da će neko da da Kragujevcu. Takvih »investicija«, sa strane, ne može
biti. Niti će neko određivati: »Ovoliko Kragujevcu, ovoliko
Beogradu, itd«. Kragujevac mora da postane interesantan,
da ljudi ulažu. I to je jedini izlaz, za razvoj. Moramo
učiniti Kragujevac atraktivnim, interesantnim, kako sa
stanovišta regionalnog razvoja Srbije, tako sa stanovišta
harmonizacije u Evropsku uniju. Jer ono što nam je budućnost
i što se ne može vratiti je da Evropa ide u pravcu globalizacije.
Nema ekonomskih prepreka. Kragujevac mora, već sada, da
traži mesto – gde će se naći u toj Evropskoj uniji, kada
vrata budu otvorena, kada ne bude granica – kaže Rosić.
-
Dužni smo da potencijal, koji imamo, i na Univerzitetu i u privredi, iskoristimo,
da vidimo – šta je to sa čime
se Kragujevac može uključiti u razvojne tokove Srbije,
Evrope. Mislim da je Kragujevac, 2000. godine, dostigao
donju tačku primitivizma, i ekonomskog i razvojnog, i da
je najveći deo krivice bio u ljudima, koji su nosili razvoj.
Fabrika automobila, koja je razvila Kragujevac, postala
je invalid, koji koči razvoj Kragujevca, u ovom trenutku
– ukazuje Rosić i sugerira:
- Sada treba naći - i tu je umešnost,
i grada i Odbora za strateško planiranje – ako ima, interesenata iz Evrope,
iz sveta, koji će uložiti deo kapitala, i u automobilsku
industriju i razviti je, jer ima značajnog potencijala.
Menadžment, u »Zastavi«, »Filipu Kljajiću«, dužan je da
to uradi. Nije ni malo lako. Plan ne rešava pitanje. Tek
treba da se krene, ali je najznačajnija afirmacija Kragujevca,
prema javnosti, koja nikada nije bila potrebnija nego sada,
sa stanovišta uključivanja u regionalni razvoj Srbije i
sinhronizaciju, za godinu dana, i stvaranje uslova, za
Evropsku uniju – precizira Rosić.
Angažovanje kapitala ima svoje zakonitosti i preduslove.
- Kad nema valjanih institucionalnih rešenja, zakona,
nema sigurnosti, niko neće da ulaže. To je značajan limitirajući
faktor. Ali, drugi limitirajući faktor je stepen rizika
zemlje, koji je sve manji, naročito od akcije, posle atentata
na pokojnog premijera Đinđića. Raste odnos prema sigurnosti
ulaganja u ovu zemlju. Treći faktor je - ono što sam govorio
– u kojoj meri je to područje interesantno. Kragujevac
se mora nametnuti, kao područje interesantno sa stanovišta
razvoja. To ide sporo. Ne može se odjednom stvoriti imidž
privrednog giganta – završava predsednik kragujevačkog
Odbora za strateško planiranje.
|