|
Tribina "Srbija kontakt",
u Kragujevcu, protiv korupcije
AGILNO I POSLE ATENTATA
"Korupcija i kako se boriti protiv nje", tema
je tribine, koju je "Srbija kontakt" organizovala
u Kragujevcu, 3. jula. Šef kancelarije "Srbija kontakt" u
Kragujevcu Milan Milošević bio je domaćin Ivanu Laliću.
iz Nacionalnog saveta za antikorupciju, Zlatanu Miletiću,
iz Uprave za javne nabavke, u Srbiji i Nemanji Nenadiću,
predstavniku Transparency International.
Lalić je ukazao na posebni
značaj sprečavanja korupcije, u tranziciji, obzirom na
nasleđe iz perioda u kojem je
bila pravilo, a ne izuzetak. Vlada je zbog toga formirala
Antikorupcijski savet, kao vezu sa civilnim sektorom. Lalić
kaže, da se Savet, u svom radu, distancira i prema Vladi,
da bi sprečio loše nasleđe, iz nekadašnje prakse.
- Jednostavno, moramo biti u toj vrsti - hajdemo reći -
pozitivnog klinča sa Vladom - prokomentarisao je Lalić.
- Sa druge strane, na Zapadu postoje profesionalne agencije,
protiv korupcije, u izvršnom smislu. Mi nemamo izvršnu
ulogu, ali imamo sposobnopst, odnosno moć, da sugerišemo
konkretne mere zakonodavnom, a pre svega izvršnom organu.
Lalić je potsetio,
da je premijer Srbije dr Zoran Đinđić - ubijen u momentu
kada je dolazio na sastanak sa Antikorupcijskim
savetom:
- Javnost očekuje rezultate,
a ne akademske rasprave. Za rezultate je neophodan set
zakona, do čije primene građani
očekuju da se iznesu neki krupni slučajevi, kao paradigma.
Preporuka premijera Đinđića je bila - da se sačini analiza,
sa konkretnim slučajevima. Nažalost, zbog etentata na premijera,
nije došlo do tog sastanka sa našim Savetom.
- Savet je intenzivirao rad i pokrenuo niz pitanja. Jedna
od tema je situacija u medijima. Razmatraće se i situacija
sa urbanističkom mafijom. Premijer Živković, s kojim smo
nastavili saradnju, nakon pogibije gospodina Zorana Đinđića,
čini mi se, shvatio je značaj borbe protiv korupcije Vrlo
je agilan i prisustvuje, na naš poziv, svakoj našoj sednici
- zaključio je Lalić.
Miletić je kazao da i usvojeni Zakon o javnim nabavkama
spada u antikorupcijske, koji je jedini u primeni, od 13.
jula 2002, a za naručioce, od 1. januara 2003. godine.
C ilj Zakona su i uštede i borba protiv korupcije.
- Ranije su direktori direktno sklapali ugovore sa ponuđačima.
Dešavalo se da su nanosili štetu preduzećima tako što su
osnivali paralelne privatne firme, u koje su prebacivali
državni materijal i sticali proitivpravnu korist - kazao
je Miletić i naveo da je Uprava za javne nabavke direktno
odgovorna Vladi Srbije.
Osnovni zadaci Uprave
su i rad na propisima, saveti u javnim nabavkama, obuka
i trening naručioca i ponuđača, koje se
intenzivno sprovode, od januara 2003.
- Trudimo se da i direktore i šefove odeljenja i načelnike
nabavki državnih preduzeća i organa obučimo i obrazujemo,
kako bi što ispravnije primenjivali ovaj Zakon. Bavimo
se i novim Predlogom Zakona o zaštiti ponuđača. Ako ponuđači
primete nepravilnosti, na javnim tenderima, mogu da se
žale Komisiji, koja je oformljena, pre dva meseca - iznosi
Miletić.
Predsednik Komisije je ministar
prosvete i sporta Gašo Knežević, a članovi su Tomica Milosavljević,
ministar zdravlja,
Kori Udovički, ministar rudarstva i energetike, Radoslav
Veselinović iz Privredne komore i Nebojša Atanacković,
iz Unije poslodavaca.
- Zakon o zaštiti ponuđača će bliže regulisati delatnost
i funkciju te Komisije i rešiti njen status. Ministri su
prezaposleni, u svojim resorima, a kamo li da razmatraju
zahteve, za zaštitu prava ponuđača - ocenjuje Miletić.
Po njegovim rečima, dosadašnji izveštaji, o primeni zakona
su izuzetno dobri. Svetska banka je preporučila - da se
u prvoj godini primene zakona postignu uštede, do pet posto,
između procenjene i ugovorene vrednosti.
- Vrednost javnih nabavki, u Srbiji, iznosi 1,42 milijarde
dolara, u 2002. Javne nabavke čine 10 posto bruto domaćeg
proizvoda Srbije, odnosno četvrtinu ukupne javne potrošnje.
Procena je, da u zemljama Evropske unije čak 15 do 20 posto
odlazi u privatne džepove - dodaje Miletić, kao i da su
u izradi domaćih zakona korišćene evropske direktive.
Kao direktni budžetski korisnici, najveći naručioci, u
Srbiji, su Direkcija za puteve, sa 14,83 milijarde dinara,
MUP sa 8,66 milijardi, Građevinska direkcija sa 2,32 milijarde,
Uprava za zajedničke poslove republičkih organa sa 1,62
milihjarde dinara.
Najveći naručioci,
od javnih preduzeća, su NIS, sa 64 milijarde dinara, EPS,
sa 37 milijardi dinara, Telekom Srbije, sa
13 milijardi dinara.
- Konkretne uštede, koje su napravljene, za sada - na osnovu
preliminarnih rezultata - kreću se do 10 procenata, između
procenjene i ugovorene vrednosti. Konačni izveštaji biće
pripremljeni za Vladu, krajem jula, za sva preduzeća, državne
organe i institucije, dužne da primenjuju ovaj Zakon -
kaže Miletić.
Naveo je i primer 28 tendera JP Basen Kolubara Lazarevac
- po saglasnosti imišljenu Uprave za javne nabavke - uz
uštedu od 839.000 dolara, ili 17,5 posto vrednosti javne
nabavke. JP Telekom Srbije, na tenderu za nabavku motornih
vozila, uštedelo je 617.000 dolara, ili 19,6 procenata
javne nabavke. MUP Srbije, zahvaljujući tenderu za osiguranje,
uštedeo je 430.500 dolara, što je 26 procenata vrednosti
javne nabavke. Od toga, u nabavci usluga, samo na kaskom
osiguranju vozila ušteda je 336.000 dolara, ili 41 posto
vrednosti javne nabavke.
- Ministarstvo zdravlja Srbije,
na tenderu, nabavilo je kardiološku opremu, za zdravstvene
ustanove, od 460 miliona
dinara. Na osnovu analize, realizovana je ušteda od 30
do 35 procenata vrednosti javne nabavke. Bolnice, zdravstvreni
crentri, domovi zdravlja bili su izuzetno oštećeni, od
strane odgovornih, na način kako su se ugovarali poslovi
- konstatuje Miletić.
Oprema, po njegovim
rečima, u nekim slučajevima, nije ni stizala, ili nije
bila ugovorenog kvaliteta.
- U sprečavanju korupcije,
Zakonom je određen i otvoreni postupak, kako je rađen zapisnik,
otvaranje ponuda, cene,
uslovi, načini plaćanja, rokovi... Ponuđači imaju pravo
da u toku postupka ulože zahtev za zaštitu prava, neku
vrstu žalbe. Navešće nepravilnosti u postupku. O njihovom
zajhtevu, u krajnjem stepenu, odlučiće Komisija - dodaje
Miletić.
Značajna je i uloga medija,
kojima mogu da se obrate nezadovoljni i time doprinesu
sprečavanju zloupotreba i zaključivanja
štetnih ugovora. Po rečima Miletića, di rektori nekih preduzeća
su poništavali javne pozive, čim se pojavilo njihovo ime
u novinama, iako se - recimo - i nije radilo o nepravilnostima,
već o strahu da će biti smenjeni.
U poslednjem tromesečju 2003, očejkuju se izmene i dopune
zakona, koje treba da olakšaju primenu ovakvih odredbi
i smanje još obavezne formalnosti. U kontroli nad trošenjem
budžeta, Uprava za javne nabavke, po izveštajima do 30.
aprila, za prethodnu godinu, prosleđuje podatke Vladi.
Kazne za nepravilnosti u preduzećima su - od 100 do 200
hiljada dinara!
Izmenama Krivičnog zakona, predviđene su i zatvorske kazne
- od šest meseci do 10 godina - za greške, vezane za javne
pozive i njihovo objavljivanje, prema visini protivpravne
koristi odgovornog lica, ili grupa.
Nenadić je naveo, da je jedini cilj Transparency Srbia
- jednog od stotinak ogranaka Transparency International,
kao međunarodne, neprofitne, nepartijske organizacije -
borba protiv korupcije, putem edukacije, promovisanje uspešne
prakse, širom sveta i predlaganje reformi sistema.
- Kod nas, trenutno,
najaktuelnije su tri teme. Ranije smo se bavili najviše
budžetom i javnim nabavkama. Kako
su u toj oblasti načinjeni pomaci, usmerili smo se na druge
goruće i krizne tačke, u Srbiji - dodaje Nenadić.
- Pre svega, mislimo da nam nedostaju tri važna zakona,
u oblasti borbe protiv korupcije: o sprečavanju konflikta
javnih i privatnih interesa državnih funkcionera, zatim
o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, kao
i o finansiranju političkih partija - nabraja Nenadić,
koji je pripremio i prezentaciju o fenomenu korupcije.
ŠTA JE KORUPCIJA?
-
Ankete javnog mnjenja pokazuju da građani nedovoljno
poznaju šta je korupcija. Obično se misli da je to
samo primanje i davanje mita. Međutim, postoje i
mnogi drugi oblici - kaže Nenadić.
Naveo je i definiciju, po kojoj korupcija postoji
kad god je narušen princip nepristrasnosti u odlučivanju, u cilju prisvajanja
određene pogodnosti (Vito Tanci). Po užoj definiciji, koju je prihvatio Transparency
International, korupcija je - sticanje privatne koristi, zloupotrebom javnih
ovlašćenja.
- Korupcija u javnom sektoru je najobimnija i nanosi
štete najširem mogućem krugu ljudi - ocenjuje Nenadić.
Kako je kazao, može da bude korumpiran svako, u
poziciji da odlučuje, o nečemu, na šta su drugi spremni da, na neki način, utiču.
Korupciji je izložen širok krug ljudi, ne samo javni službenici, već nekada i
u privatnom sektoru i preduzećima.
- Tu su od najviših državnih funkcionera, do lokalnih
vlasti i službenika na šalteru. Dalje, tu mogu da budu i drugi ljudi, koji raspolažu
javnim dobrima, zaposleni u zdravstrvu, školstvu, koji mogu da pruže ili ne pruže
određene usluge, ili ih pružaju uz određene pogodnosti drugima. Na kraju, tu
mogu da budu i svi koji raspolažu nekim resursima, oskudnim sredstvima, u datom
trenutku, traženim više od mogućnosti zadovoljenja, bilo kao robe, recimo benzina
na pumpi, ili informacionih resursa - kaže Nenadić.
- To mogu da budu i bitne informacije, u procesu
privatizacije neke firme. Svi znamo da su bilansi stanja i uspeha, koje firme
predaju Službi kontrole, u principu bezvredni. Ono što je stvarno važno, zna
samo mali krug ljudi, iz firme, tzv. insajderi. Informacije koje ti ljudi poseduju,
u trenutku kada se neka firma privatizuje, vrede mnogo. Ti ljudi, naravno, mogu
biti korumpirani - ilustruje Nenadić.
Korupcijom mogu da budu oštećen budžet,
državni, opštinski, međunarodne organizacije, društvo u celini, kao i pojedinci
i firme.
Pogodnost može da uživa korumpirani pojedinac, službenik, osobe koje su mu bliske,
porodica, prijatelji, ili grupe kojima pripada, kao što su - političke partije. |
|