|
Dr Vlatko Rajković, predsednik Skupštine
grada Kragujevca
SREDIŠTE CENTRALNE SRBIJE, U EVROREGIJI
-
Ova vlast ima jasan plan i strategiju za budućnost, koju
smo izgradili i koju sprovodimo. Uvek možemo reći, šta
smo uradili, što nije ad hoc. Takođe mislim
da smo realistični. Ne pričamo o kulama i bajkama. Znamo kakva je stopa nezaposlenosti
u Srbiji. Nikome ne pričamo laži, da možemo da zaposlimo milione ljudi. To je
nerealno i za privrede sa daleko intenzivnijim rastom, od Srpske. Privreda Srbije
ima malu stopu rasta, koji neko stalno zaustavlja i koči, u političkim i drugim
zbivanjima. Naš plan nije spisak lepih želja.
To je, za »Glas Kragujevca«, povodom dana
grada, odgovorio dr Vlatko Rajković, predsednik Skupštine grada Kragujevca, na
pitanje o protekle dve i po godine
uprave DOS.
- Treća stvar je što želimo da
Kragujevac zaista bude centar sveta i naš glavni grad. On je naš glavni grad,
ne samo u našim srcima, već i u glavama. Želimo
da nađemo najbolje mogućnosti za njegov razvoj, da postane nešto, što je središte
čitave Srbije, snažan magnet, koji će da privlači druge, koji neće postati neka
nova kvazi metropola, ili neki novi Beograd, od koga će svi da beže, plašeći
se da im neke pare ne nestanu. Želimo da se naše komšije, susedne opštine i lokalne
samouprave dobrovoljno udruže sa nama, da razmenjujemo iskustva, da učestvujemo
u zajedničkom razvoju i to su neke funkcije, koje treba da nas objedine – dodaje
Rajković.
Po njegovim rečima, u Kragujevcu skoro milion ljudi zadovoljava neke potrebe,
u visokom obrazovanju, zdravstvu, kulturi, privredi. To treba strateški da se
razvije, u centru evropske regije. Rajković tvrdi, da je to i vizija Evrope,
razvoja Kragujevca kao centra regije, koja treba da se zove Centralna Srbija.
Kako se to uklapa u aktuelnu privrednu
situaciju?
- Aktuelni trenutak Kragujevca je aktuelni trenutak Srbije. Sve što je u Srbiji
važno i aktuelno, odražava se u Kragujevcu, možda u malo višem stepenu. Ali,
ono što je karakteristično za celu Srbiju, važi i za Kragujevac – kaže Rajković,
navodeći, među osnovnim obeležjima – transformaciju privrede, koja je prilično
ruinirana, proteklih 10 godina.
- Privreda je doživela žalosnu sudbinu. Rade veoma mali privredni kapaciteti.
Pitanje je da li postojeći kapaciteti mogu više da predstavljaju potencijal.
Privreda je u snažnim institucionalnim promenama. Potrebno je da se, pre svega,
završi važan proces privatizacije naše privrede. Sve što se dešava oko privrede
je u nekom većem stepenu izrazitije u Kragujevcu, Nišu, Užicu nego u drugim,
manjim gradovima – kaže Rajković.
- U Kragujevcu smo imali nesreću, da je naša privreda bila monostrukturna, potpuno
oslonjena na metaloprerađivačku industriju, od koje je zavisio ekonomski razvoj
čitave regije. Ta privredna grana je, nažalost, najviše upropašćena i ruinirana,
tako da su i tu problemi, zato što imamo samo jedan pol razvoja, umesto više,
koji bi se dopunjavali – objašnjava Rajković.
Želje su jedno, a mogućnosti drugo.
- Kada smo 2000. godine dobili poverenje građana, da obavljamo lokalnu vlast,
kao prvi prioritet i okosnicu naše strategije utvrdili smo - borbu da unapredimo
privredni razvoj Kragujevca. Na drugom mestu je urbani, a na trećem – regionalni
razvoj. Ta tri strateška pravca su opredeljujuća i mi idemo u sva tri pravca,
ili kolone i gledamo da postignemo određene rezultate – navodi Rajković.
Po njegovim rečima, najviše je postignuto u urbanoj sferi, unapređivanju saobraćaja
u gradu, javnog prevoza, komunalnih delatnosti, vodosnabdevanja, upravljanju
otpadnim vodama, komunalnom održavanju, zelenilu.
-To, naravno, nije dovoljno. Vrlo je važno i da se posvetimo i problemima privrede,
na koje smo se skoncentrisali. Možda smo jedna od retkih lokalnih samouprava,
koja je izgradila infrastrukturu za to. Imamo jedan važan i veliki sekretarijat,
koji pokriva tu oblast, koji do prošle godine nije ni postojao. Reč je o ljudima,
koji su radili u privredi, imaju velika iskustva i potpuno su ne samo u globalnim,
već i u pojedinačnim pojavama. Analiziramo veliki broj preduzeća, ispitujemo
poslovanje itd, želeći da se na najbolji mogući način informišemo, o njihovim
aktivnostima, da bi mogli da preduzmemo odgovarajuće mere, da im pomognemo. Za
sada smo zaista bili ukljuceni u sva velika privredna zbivanja. Ne samo ona,
koja su bila na neki način razvojna i napredna, nego i gde su postojeli veliki
problemi. Pokušavali smo, kao lokalna samouprava, da budemo faktor stabilizacije
i rešavanja problema – objašnjava Rajković.
- Uglavnom smo uspevali u tom poslu, da nađemo određene mogućnosti, gde god su
postojale. Intenzivno pratimo tu situaciju. Naši partneri su ne samo poslovne
kompanije, već i sindikati, s kojima takođe jako dobro sarađujemo, u rešavanju
ekonomskih i ekonomsko-socijalnih problema – kaže Rajković.
Investicije ipak sporo stižu u Srbiju.
-Srbija je ušla u tranziciju, snažnije od svih zemalja istočne Evrope, kojima
je bilo potrebno i desetak godina da uđu u intenzivnu privatizaciju. To su prelomni
momenti i Srbija brzo napreduje. Značajno je da u Srbiji imamo priličnu nestabilnost,
u političkom smislu, što se osećalo i u delu Savezne države. Hvala Bogu, ta je
nestabilnost prebrođena, ali je imamo na republičkom nivou - za razliku od Kragujevca
- što se manifestuje osporavanjem ovoga puta. Možete čuti mnoge ljude - pa i
u Kragujevcu - koji govore da to nije pravi put, da ne treba da privatizujemo.
Još nismo izašli iz demagogije, da naši političari izađu na TV i govore - da
se nešto prodaje za jednu marku. Ta kriza i stalno podgrevanje ljudi, da se bez
privatizacije može nešto uraditi, je nešto nerealno, što stvara političku nestabilnost
i ima određene ekonomske efekte. To se odražava i na lokalni nivo. Svaki neodmeren,
čak i članak u novinama, odvlači potencijalne investitore – upozorava Rajković.
Naveo je primer posete Kragujevcu ljubljanskog »Merkatora«, pre nekoliko nedelja.
Angažovani su i privatni kanali, da se pobudi interesovanje za Kragujevac, tako
da se intenzivno pregovara o potencijalnim lokacijama za slovenačku trgovinu.
- Neke prepreke za investiranje su objektivne, neke političke. Želimo da sve
te prepreke prebrodimo – kategoričan je gradonačelnik Rajković, naglašavajući
da privatizacija nema alternative.
Kragujevac treba da sačuva automobilsku
industriju.
- Naš stav je od početka bio takav. Kada je Vlada formirana, marta 2001. godine,
intenzivno smo razgovarali sa premijerom, sa mnogim ministrima. Većina tih ljudi
se složila, da je to potrebno. Tada je odlučeno, što je dobrim delom bila i naša
inicijativa, da Vlada Srbije uđe u konsolidaciju tadašnje Grupe »Zastava« i da
se nađu najbolja, najracionalnija rešenja. Kasnije se pokazalo da je to dekompozicija
i odvajanje viška radne snage, uz državne subvencije za socijalni program i funkcionisanje
novonastale Zastave-holding. To je dobrim delom inicirala lokalna samouprava
i uspela da to realizuje u Vladi Srbije, učestvujući u novostvorenom Ministarskom
savetu za konsolidaciju »Zastave«, koji upravlja čitavim procesom – kaže Rajković,
potvrđujući - da se istovremeno traži strateški partner u budućem poslovanju
metaloprerađivačkog kompleksa, čije je jezgro u kragujevačkoj indsutriji automobila
i kamiona.
- Strateškog partnera traži specijalna kompanija,
koja je dobila taj posao, da nađe najbolju mogućnost i način prodaje »Zastave«.
To je dugotrajan posao, da
se izgradi strategija prodaje »Zastave«. U međuvremenu, iz određene državne subvencije,
»Zastava« nastavlja svoju proizvodnju, čiji obim treba da poveća, koliko je moguće.
Predložen je i posao sa američkom kompanijom »Nukarko«, koja bi želela da ovde
investira u proširenje te proizvodnje, što u gradu vidimo kao pozitivno. Istovremeno,
konsultantska grupa, koja je dobila taj posao na tenderu i ima ogromno iskustvo
u prodaji »Ikarbusa« i mnogih sličnih preduzeća, izgrađuje strategiju prodaje
»Zastave« i pronalaženja njenog strateškog partnera – precizira Rajković.
Po mišljenju gradonačelnika Kragujevca, često se mešaju i ne razlikuju tekući
poslovi i dugoročna prodaja »Zastave«.
Kragujevac je bio i ostao regionalni centar,
bez obzira na teškoće.
- Kragujevac je četvrti grad po veličini, u Srbiji,
što ga predodređuje kao regionalni centar i demografski, i istorijski, i administrativno,
i politički. Nije sporno
da je Kragujevac regionalni centar. U Srbiji nije urađena regionalizacija. Biće,
u budućnosti. Mislimo da je to postepeni proces, koji mora da se sprovede na
pravi način, induktivno, od posebnog ka opštem. To smo predlagali i pre godinu
i više dana. Vidim da su sada i neke relevantne organizacije prihvatile takav
koncept. Pre godinu dana, o tome smo razgovarali i sa pokojnim premijerom. U
potpunosti se složio sa takvim, induktivnim, pristupom, kakav je, uostalom, uglavnom
i u Evropi – komentariše Rajković.
- Kragujevac je sam po sebi, sue generis, regionalni centar i snažan regionalni
magnet, koji privlači ogroman broj ljudi – nastavlja gradonačelnik. – Ovde ogroman
broj ljudi, iz regije i šire, zadovoljava neke svoje potrebe. Neko ko završi
osnovnu školu, u okolini, ovde završava srednju školu, a fakultete maturanti
srednjih škola i iz većih gradova. Takođe, ovde se obezbeđuju i druge važne funkcije,
u zdravstvu, kulturi... Bez obzira na teškoće, Kragujevac je i snažan privredni
centar. Želimo da unapredimo sve te funkcije, koje naš grad čine snažnim regionalnim
centrom, što je treći pravac u kome idemo.
- Želimo odličnu saradnju, na principu dobrovoljnosti,
sa susednim opštinama, koje pripadaju ovoj regiji. Gledamo da njihovi građani
ovde na pravi način zadovoljavaju
svoje potrebe. Smatramo da su lokalne samouprave svetinja, da treba dobrovoljno
da se udružuju, ne dirajući u njihova prava i pare. Mislimo da to objedinjavanje
treba da bude razvojno - kaže Rajković, navodeći primer, da je ovdašnji Univerzitet
jedini decentralizovan, kao i da Kragujevac, kao kolevka i prva prestonica moderne
Srbije - od 1818. do 1841. godine - treba da ponovo postane sedište nekih nacionalnih
institucija, ako je to ekonomski održivo.
Dan grada je okupio i brojne strane delegacije.
- Uloga Kragujevca u međunarodnoj saradnji evrope
regiona je - pionirska - zaključuje Rajković. - Mi smo, od početka, imali snažnu,
intenzivnu saradnju. Kragujevac
je uvek bio otvoren grad, mnogo
pre nego što je došlo do smene Miloševića. Ta saradnja nam je pomogla da, posle
5. oktobra, dobijemo podršku prijatelja iz
zemlje, a naročito iz inostranstva i da Kragujevac stane na noge, što se tiče
grada i urbanog dela. Otvorenost je dala rezultate, u prvom trenutku i sada treba
da preraste u saradnju, na čemu intenzivno radimo.
- Program za dan grada je bogat. To je narodni program. U proslavi, kao i u novoj
godini, kao i u svim proslavama do sada, učestvuje narod. Programi su zasnovani
na dobrom ukusu. Svako može naći sebe, nezavisno od obrazovanja i socijalnog
statusa. Zaista smo gledali da naš grad procveta, tih nekoliko dana maja, da
bude još bolje uređen, da bude veliko bogatstvo različitih sportskih, kulturnih,
obrazovnih i svakih drugih programa, sa što više građana, koji treba da vide
da je Đurđevdan - naša slava. Tudimo se da čitave godine negujemo dobro raspoloženje,
koje treba da dominira ovih dana.
Raspoloženju doprinesi i ulazak košarkaškog kluba "Zastava-Radnički",
čiji ste predsednik, u Prvu ligu, kao i novi letnji programi.
- Još bolje ćemo urediti jezero u Šumaricama. Bazeni
se rekonstruišu, takođe za kupače. Biće i drugih izgradnji, vezanih za sport,
kao pomoćnih stadiona i
trim staze, u Šumaricama. Takođe idemo na obnovu i usmeravanje u oazu Velikog
parka. Što se tiče ulaska naših košarkaša u Prvu ligu, bilo je zaista dobro i
lepo biti Kragujevčanin, u tom trenutku. To je poseban doživljaj. Nadam se da
ćemo uspeti da naš tim bude aktivan u Prvoj ligi, za šta smo, od početka, planirali
potrebna sredstva, kao i rađanje novih košarkaških talenata, na terenima u Velikom
parku – dodaje gradonačelnik Kragujevca.
KRIMINAL
U Srbiji je kriminal imao svoju državu
- bilo je jedno od pitanja.
- Imao je i policiju, pravosuđe, čak i profesore univerziteta, lekare. Borba
protiv organizovanog kriminala je vrh ledenog brega. Srbiji je potrebno da
suštinski ozdravi, da otvori sve tajne dosijee, da zatvori tajnu policiju,
da očisti pravosuđe, da napravi u njemu svojevrsnu lustraciju, kao i u policiji
i svim segmentima društva. To je jedini put da ozdravimo. Mi koji smo se borili
da dođe do snažnih promena i da ode Milošević, mi smo to tako i shvatali. Ali,
od 6. oktobra, krenulo se nekim drugim pravcem, uz razne kompromise, pod maskom
da nećemo revoluciju. A ne radi se o revoluciji, već o ozdravljenju društva
i države. Kroz taj posao ozdravljenja prošle su mnoge zemlje, Češka, Poljska,
Istočna Nemačka, a u starom periodu i nacistička Nemačka – potseća Rajković,
tražeći – radi pravde i moralnog ozdravljenja društva, bez razvodnjavanja -
lustraciju ljudi, koji su bili povezani sa bivšim režimom i koji su na različite
načine opljačkali narod.
Rajković konstatuje, da se jedan deo ljudi iz nekadašnjeg DOS-a, uplašio snažnih
reformi. |
|